Prema etičkom predznaku, magija se obično dijeli na bijelu, sivu i crnu, iako neke, pretežno crnomagijske sekte, odbacuju ovu podjelu i izjednačavaju sve vrste magije.
Bijela magija je ona kojoj namjera nije pozlijediti ili na bilo koji način naškoditi te manipulirati drugim živim bićem. Zato se bijela magija obično usredotočuje na postizanje efekata poput sticanja uvida, znanja i duhovne mudrosti, na zaštitu i duhovno čišćenje i slično. S druge strane, crna magija isključivo je destruktivna i pokretana sebičnim motivima. Usredotočena je na postizanje osobnih probitaka, materijalnog bogatstva, manipulaciju tuđom slobodnom voljom, osvetu, napad te fizičko i psihičko ozljeđivanje protivnika. Najvažniji uslov koji određuje kakva je koja magija jest namjera s kojom magičar pristupa bacanju čini, a zatim i krajnji rezultat (je li se nekome naštetilo ili nije). Ako magičar, primjerice, namjerno odluči nekome naškoditi, tada je neupitno da se koristio crnom magijom, čak i ako je pritom koristio principe i rituale bijele magije. Siva magija, s druge strane, obično podrazumijeva magiju čiji je uticaj ispao štetan, no bez magičareve direktne namjere. Primjerice, neko može raditi na magiji za poboljšavanje vlastitog životnog prosperiteta, ne shvatajući da to možda podrazumijeva sebično uzimanje od drugih da bi se zadovoljilo vlastitu želju za napretkom i materijalnim bogatstvom.
Kako god bilo, većina ljudi koji vjeruju u realnost magijskoga djelovanja snažno obeshrabruje svakoga od upuštanja u crnomagijske prakse, jer vjeruju da će se svako zlo prouzrokovano drugima praktikantu crne magije obavezno vratiti natrag (najčešće trostruko). Ovaj princip neke crnomagijske sekte, dakako, poriču.
Mistična učenja
No, na koji način zapravo djeluje magija? Što kažu mistična i tajna učenja? Kako i čime se zapravo postiže magijski efekt?
Većina religija te ezoteričnih i mističnih učenja znaju za magiju i vjeruju u nju, iako se same magijske prakse među njima ekstremno razlikuju. Tako se govori o magiji židovske kabale, o magiji indijskih jogija, vještičjoj magiji, paganskoj magiji, voodoo magiji, neopaganskoj magiji, hermetizmu, sotonizmu, tantričkoj magiji i još zaista mnogim, mnogim drugim ezoteričnim učenjima. No, većina svjetskih vjerovanja i okultnih praksi koja uključuju magiju funkcioniraju zapravo prema istom osnovnom principu, prema istoj “zaumnoj” logici, iako se služe drugačijim objašnjenjima da bi ovaj princip predočili svojim praktikantima.
Načelo analogije
Iako sam rekao da većina mističnih i magijskih učenja djeluje prema istoj unutarnjoj logici, tu je unutarnju logiku možda najlakše izložiti onako kako je ona objašnjenja u tzv. hermetizmu, čisto radi jasnoće i sažetosti. A hermetizam svekoliku magiju objašnjava jednim kratkim mističnim postulatom koji glasi:
“Kako je gore, tako je i dolje. A kako je dolje, tako je i gore.”
Kada shvatite značenje ovog postulata, postat će vam jasan princip prema kojem se “događa” magija (tj. prema kojem se vjeruje da se magija događa). Ovaj postulat naziva se Zakonom Hermesa Trismegistosa (mitskog osnivača hermetizma), kao i Zakonom analogije. I upravo se o tome radi – o analogiji.
Pojam “gore” označava više, čovjeku nevidljive i nepoznate mistične sfere, ili pak univerzalnu razinu makrokozmosa. Pojam “dolje” označava sferu čovječjeg individualnog postojanja, ili sferu mikrokozmosa. A ono što nas Hermesov zakon podučava jest, parafrazirano – “Ono što se dogodi u mikrokosmosu, događa se i u makrokozmosu – i obratno. Ono što se učini u ljudskoj sferi, učinit će se i u mističnoj – i obratno. Ono što se dogodi na manjoj skali ljudske egzistencije, primijenit će se i na veliku, kozmičku skalu egzistencije.”