Pozdrav Željko,
ja sam Davor iz jednog malog mjesta u unutrašnjosti Hrvatske. Priču ću zapoćeti u svojim tinejdžerskim danima. Imao sam oko 14-15 godina. Sa obitelji sam živio u jednom malom selu i naša kuća je bila izmedju kuća dvije starije žene od kojh je jedna vjerojatno a možda i obadvije nabacivale crnu magiju na nas. Majka nas je uvijek upozoravala da ne idemo u njihova dvorišta i kuće sami te da nosimo barem jedan odjevni predmet naopako, što je staro vjerovanje za zaštitu protiv uroka. Te dvije žene su nekad dolazile kod nas u duhu dobrosusjedskih odnosa. Ponekad su te dvije žene bile u zavadi jedna s drugom, a ponekad bi ogovarale i moju majku što je mene iznimno frustriralo.
Nego da se vratim na suštinu problema zbog kojeg sam odlučio da od vas zatražim pomoć odnosno da vam se povjerim. Ja imoja braća i sestra znali bi reći za te dvije žene da su vještice i nismo ih nikada voljeli previše, i ako smo se znali igrati s njihovim unucima. Jednoga dana sam bio u vrtu ispod kuće i nešto sam kopao, ne sjećam se dali sam pomagao majci ili sam samostalno nešto radio ali u zemlji sam pronasao zakopana jaja, kokosija jaja sto mi je bilo čudno i bacalo sumnju da se netko igra urocima protiv nas.
Drugi slucaj su bili mrtvi štakori na krovu šupe, krov nije bio previše strm pa bi štakori ostali na njemu bez da padnu na tlo. Njih sam vidio iz daljine pošto šupa nije bila previše visoka, bilo ih je oko 20 do 30 što je jako šudno i jos više dodavalo sumnju da netko to radi namjerno.
Od tada ili možda čak i prije tih vidljivih dokaza počeli su loši dani za nasu obitelj.
Najstariji brat je imao nesreću i jedva prezivio.
Majka je slomila nogu.
Svakodnevne svadje su se počele dešavati medju roditeljima.
Vrijeme je prolazilo i život je tekao u našoj svakodnevici.
Prije par godina mi je sestra rekla da je ona znala vidjati u sumrak da netko prodje pored prozora i da pomjera zavjesu i ako nitko od ukucana nije bio vani. Ja joj iskreno vjerujem i ne sumnjam da nešto paranormalno stoji iza svega.
Život nas je odveo u novi grad, u drugu kuću.
U toj novoj kuci sam dva put svjedočio čudnim zvukovima s tavana tijekom noći dok bi jos bio budan i gledao TV. Kao da netko hoda ili pomiče nešto, nemoguće da mačka pravi takav zvuk ili bilo koja druga životinja. Zvukovi bi prestali, ja bih zaspao i nista čudno se nebi dogodilo.
Sestra vise nije zivjela s nama, ali gdje god je bila imala je često paralizu sna i samo sam joj ja vjerovao kad god bi mi te dogadjaje ispričala.
Ja sada zivim u inozemstvu i kao da jos uvjek imam posljedice od tih dogadjaja iz prvog dijela price. Susrecem se s neuspjesima na poslu, malom saobracajnom nesrećom, čak i 3 noći u zatvoru u stranoj državi ni kriv ni duzan. Zadnih par mjeseci i dvije paralize sna iako se nisam plašio ničega. Uvjek sam pozitivan i vjerom u Boga pobijediti sve negativno. Možda nije baš najduža i najzanimljivija priča ali eto imao sam potrebu da je nekome ispričam, pa makar i anonimno.

Odgovor,
poštovani Davore, vaše pismo liči mnogim koja sam dobio a po suštini, su ista. Mnogo puta slušao sam identične priče a vjerujem da će se mnogi, sa kojima nisam imao kontakta, prepoznati se u svemu. Ovo je klasičan primjer crne magije i tui ne trebate imati nikakvu dilemu. Sve vaše sumnje su utemeljene i sasvim jasne. U ovom slučaju, najbolje je da samostalno potražite pomoć korištenjem bijele magije, zapisima koje pravim, poželjno je da nabavite ruske lutkice i poklonite svojim srodnicima koji imaju isti problem. Ipak, moj savjet je da posjetite moj Duhovni centar MANDALA u Laktašima kod Banjaluke, jer je to najbolji put da se suzbiju ovakve pojave a pokušaji postavljanja crne magije postanu neuspješni. Želim da se uskoro vidimo, slobodno se javite

vaš Željko Dedić