Sudbina nas je spojila poslije 22 godine

Grijeh drugih postao je naša patnja, naše sudbine su sasvim slične, gotovo identične a da nismo bili svjesni tih sličnosti. On je živio u svom tegobnom svijetu punom strepnje, u borbi da pronađe osobu sa kojom bi proveo cijeli život, išao je iz jedne u drugu vezu, iz jednog u drugi, treći, četvrti brak… Vjerovao je, svaki put, da je to ono pravo, da je sreo ženu svog života, sa kojom će spokojno provoditi dane i godien u sreći i obostarnom razumijevanju ali ga je život demantovao.  Iskustva su postajala teška, neshvatljiva, preteška da bi potrajalo. U tome sam, u toj nestvarnoj sličnosti prepoznala sebe.

Tako svoju ispovijest počinje Vera iz Posavine, kojoj je sudbina, već na prvom životnom koraku, sticanjem imena, namijenila snažnu vjeru u sebe i ljude u svom okruženju. Ipak, njena vjera, njen optimizam, nada da će se izboriti za srećnu vezu, uglavnom je bila neuspješna.

-Nisam ni slutila da, u nekom drugom mjestu, postoji osoba, muškarac kojem je sudbina odredila isti put. Nas dvoje, u dva kraja, a ista subina. Ja sam čak 22 godine, molila i čekala da Bog usliši moje molitve, naravno uz saosjećanje i pomoć, ruske lutkice… Njoj sam vjerovala i čekala dan preokreta – ispričala je Vera opisujući mnoge životne raskrsnice.

-Napokon, na tim raskrsnicama izabrala sam pravi put, pored toliko krivih, slijepih kojima sam išla do sada, ili do skora, da budem preciznija. Ono što ću sada reći, to je Božije proviđenje, sudbina koju sam prizvala. Srela sam čovjeka koji je živio identičan život kao i ja, godinama se boreći za svjetlost, nudio sreću a uzvraćano mu je tamom, mrakom i zlobom. Njemu, čovjeku čije ime simbolizuje beskrajnu želju, Bog je doredio naš susret, trenutak istinske spoznaje da smo isti svijet, da smo naprosto jedno za drugo – kazala je Vera, opisujući novu životnu etapu.

-Kada sam mu ispričala svoj život, iskreno, otvoreno i bez oklijevanja, bez skrivanja bilo kakvih okolišanja i skrivanja, osjetila sam u njegovom oku iskru, uzbuđenje, povjerenje… U početku nisam shvatila suštinu, razlog tog uzbuđenja, nisam znala šta je njega toliko snažno pogodilo, direktno u srce. Ipak, za otkrivanje ove enigme, za ključ njegovog srca, nije mi trebalo mnogo vremena. Počeo je da priča, iskazujući mi veliko povjerenje. Kako je ta priča, ta ispovijest čovjeka kojeg sam slučajno upoznala, odmicala, učinilo mi se, kao da priča, preslikava, iščitava moju životnu sudbinu.

-Čakaj, zastani… O kome ti to govoriš. Ti si vidovit, otkud ti informacije o meni – upitala sam.

-Ne, ja ti sasvim iskreno, kako nikada nikome prije toga, iznosim slike svoga života – uzvratio je.

Iz toga sam shvatila koliko su nađe sudbine slične, gotovo iste.

-Pa, mi smo jedno, šta drtugo da ti kaže – upozorila sam ga.

-Jesmo, tako i ja razmišljam – odgovorio je nastavljajući da mi priča o sebi. U jedndom trenutku, kazao je, ako smo jedno, ako su nas sudbina i Bog sastavili, onda je logično da zauvijek budemo jedno, nas dvoje a jedna duša, jedna sudbina, jedna priča i zajednički život.

-Tog trenutka moje srce je ustreptalo, osjećala sam se kao na sedmom nebu, poslije toliko godina, u kojima nisam voljela, nisma bila srećna, gubeći nadu da ću uopšte sresti čovjeka kojem ću pokloniti sebe, svoju ljubav, čovjeka sa kojim ću poželjeti da provedem cijeli život, zajedno.

Naši sureti, naša viđenja, dugi razgovori, iskreni i otvoreni, postali su naša svakodnevica. Moj život, napokon je dobio puni smisao, postao osmišljen, moja jutra i buđenja postala su srećna a snovi čarobni… Od tada razmišljam samo o lijepim stvarima, o sreći, o našoj zajedničkoj budućnosti.

Poslije svakog našeg susreta, dugih, beskrajno dugih razgovora, osjećam se ispunjeno, opušteno, ugodno. On je postao moj anđeo čuvar, čovjek bez kojeg bih teško mogla nositi breme svojih teških životni trauma, loših iskustava, promašenih ljubavi. On je, u najboljem trenutku, pobjednički ušao u moj život. Dogodilo se to na mala vrata a sada je postao moj veliki zaštitnik, osoba koja me razumije, podržava, ohrabruje… Sada sam napokon sasvim sigurna da bih teško mogla bez njega. Zato sam odlučila, da na svom fejsbuk statusu, prvi put ispunim kockicu, polje, da potvrdno i bez oklijevanja napišem da sam u srećnoj vezi. Tako je i on uradio, što je još više utvrdilo naš odnos i trasiralo zajednički put i zajednički život, kojem se iskreno i od sveg srca radujem.